За мало, али баш за мало, није дошло до несрећног и тужног исхода. Није рзамишљао о томе да епизода нема свој крај. Чак је прескочио три епизоде и све је морао да закључује на основу прве и четврте. Закључио је неке ствари али површно.
Сада га више није брига ни за шта. Гледа нешто друго, мање битно. Осећа се испразно и исцрпљено. Он у ствари не зна где се налази. Потпуно сам заборавио да напишем да је он све време пио и сада је толико пијан да зева у плафон и са отвореним устима гргоће водку. Попио је све без да се загрцнуо. Заспао је и сањао је чудан сан. Он у сну није он, већ неко други, сасвим други човек, када се погледао у огледало није веровао да испред њега стоји неко, ко нимало не личи на њега, већ је видео косматог брадоњу са зеленим очима, које нису исијавале пријатељски. Пробудио се мокар; у зноју.
Пао је мрак. Болела га је глава. Устао је и за мало, али баш за мало, у мраку, се није саплео и није пао, а да је пао, ударио би главом о ивицу сточића и поцепао би је, да... и можда би остао на месту мртав.
***
BY A HAIR’S BREADTH
By a hair’s breadth—just barely—things didn’t end in disaster. It never crossed his mind that the episode might not have an ending at all. Worse, he’d skipped three episodes and had to piece everything together based only on the first and the fourth. He drew some conclusions, but they were shallow.
Now, he didn’t care about anything. He was watching something else, something trivial. He felt hollow and drained. Truth be told, he didn’t even know where he was. I forgot to mention—he’d been drinking the whole time, and now he was so drunk he lay there gaping at the ceiling, mouth open, gargling vodka. He’d downed it all without a single gag.
He fell asleep and dreamed a strange dream. In the dream, he wasn’t himself—he was someone else, a completely different man. When he looked in the mirror, he couldn’t believe the person staring back bore no resemblance to him at all. Instead, it was a hairy, bearded man with green eyes that gleamed with anything but friendliness.
He woke up drenched in sweat.
Darkness had fallen. His head throbbed. He got up, and by a hair’s breadth - just barely— he didn’t trip and fall in the dark. Had he fallen, he would’ve cracked his skull open on the sharp edge of the little table.
Darkness had fallen. He got up for a little while, but just a little while, in the dark, he didn't trip and he didn't fall, and if he had, he would have hit his head on the edge of the coffee table and torn it, yes... and maybe he would have stayed there dead.
_______________________
СПОНТАНО САГОРЕВАЊЕ
Из предговора:
"...У 72 приче, колико се сакупило у три дела ове зирке, дато је можда једно од најтурбулентнијих путовања у човекову подсвест у последње време у домаћој књижевности..." - Јелена Дилбер
NOĆ SLOMLJENIH STRELA
Iz Predgovora:
"...MEGALOPOLIS III
Mister anonimus, stanovnik velegrada, ponovo medju nama – kratke priče”Noć slomljenih strela” Sebastijana Sava Gor-a
Anarhizam se danas modernizovao a urbani buntovnik konformizovao. Svetska revolucija nije uspela, ostalo nam je da sami vodimo svoje bitke a ostao nam je i andergaund (underground). Pred nama je jedan andergraund opredeljen mlađi beogradski pesnik, rok muzičar i pisac, Sebastijan Sava Gor, koji nam u ovoj svojoj seriji kratkih priča pripoveda o urbanizovanim ambijentima Megalopolisa III, megalopolisa nužnosti, za razliku od futurističko-tehnicističkog Megalopolisa I, megalopolisa želje – Metropolisa, Frica Langa (Fritz Lang, 1890-1976), nikad ne ostvarenog, i Megalopolisa II - tepih-urbanizacije iz šezdesetih godina prošlog veka koja je obećavala “posao i stan za svakog”, ali neuspešno, što se kasnije uspostavilo i kao utopija. Andergraund je ovde važan kao jedini nastavak ideja o Svetskoj /modernoj/ revoluciji, nastalih na zdravoj osnovi Spenserovog konzervativnog anarhizma (Herbert Spencer 1820 –1903) sa krilaticom: “The Man versus the State / Čovek protiv države/”, a koji se takođe nikad nije realizovao kao “naivan”. Dok su se u medjuvremenu pojavile ideje o globalizaciji sveta i društvu bez države, ovaj umetnički pravac, mada naizgled globalistički, zapravo je jedini ostao anarho-podrivački i ima za krajnji cilj da podrije sve društvene sisteme, aparature i establišmente, bilo koje vrste, pošto ih smatra za prodate i pokvarene..."
***
Review of the book – Sebastian Sava Gor: “The Night of Broken Arrows”, Belgrade, 2014
This collection of short stories explores the figure of the urban man today. The text analyzes contemporary urban existence and shows that, in these stories, the modern urban man is quite different from the one found in Megalopolis I / Metropolis by Fritz Lang — the megalopolis of desires — as well as from the urban man of Megalopolis II, marked by mass urbanization since the 1960s, an urbanization of disappointment.
The conclusion is that today we live in a Megapolis with a cult of fun and games, and that the writer stands in opposition to it — fighting for more nature and a more natural way of life: within oneself, in everyday life, and in love.
Free PDF - MEGALOPOLIS III Jadranka Ahlgren
Iz Predgovora:
„...da je na Zemlji sve racionalno, ništa se ne bi ni događalo...“
- Fjodor Mihajlovič Dostojevski
Objektivna neracionalizacija je postala opšta pojava i u tom smislu egzistencija je ugrožena.
Tražeći, kao hodajući kroz mrak, autor uspeva da iracionalno, nadrealno, podsvesno, lično i kolektivno nesvesno, osvetli i da kroz sopstvenu prizmu, realizuje specifičnu i novu lingvističku formu, nov, literarni stil, kojim nam. predstavlja zbirku poezije, tako otvoreno slikovitu, bez poređenja, koketiranja, sa bilo kakvim
autoritetima, koja postavlja jako bitna pitanja, prvenstveno pitanja koja se tiču naše zajedničke egzistencje.
Na veoma jedinstven i snažno poetičan način, Sebastian Sava Gor uspeva da pretvari nadrealno u egzizstencijalno.
*
zbirka Kratkih Priča. кратка прича. kratka priča. short story. histoire courte. књижевност. литература
.jpg)


Нема коментара:
Постави коментар