Spontano Sagorevanje: Konfuzija | Spontaneous Combustion: The Confusion / Zbirka Kratkih Priča. кратка прича. kratka priča. short story. histoire courte. књижевност. литература. literature. book. knjiga. literatura. kratka priča / 文學
KONFUZIJA
Potpuna zbrka i konfuzija ovih dana. Jedan radi jedno, misli drugo, drugi ništa ne radi, treći misli da radi, a ovi što stvarno rade, oni trče na sve strane i ništa dobro ne urade… malo ko daje sve od sebe. Većiha hoda pognute glave, gleda u asfalt i kvari kičmu.
Uzmimo za primer Relju. Relja je sasvim izgubio nerve, počeo je da pravi i lapsuse a ranije je „onako“, fino govorio. Sada se u razgovorima ni sa kim više ništa ne slaže i viče, viče jako i neprijatno ga je slušati.
Juče se Relja zamislio, toliko se duboko zamislio da se potpuno umirio. Relja je vredan i radan čovek i on je razumeo da mora da misli, kako da krene dalje, kako da promeni neke stvari, puno toga...ali u poslednje vreme se ne dešava ništa ...sve misli i sva maštanja su bila na granici sa realnim ili su prelazila tu granicu. Relja nije od sebe malo očekivao.
Malo mašte, želje za igrom i rešenje je tu.
Veliki je ovo grad a u gradu je uvek teže nego u prirodi. Tako da je najjednostavnije otići. Otići daleko… zaključio je Relja.
Što se Relje tiče on je presekao i otišao...otišao je daleko.
Imamo još jedan ali drugačiji primer… umetničku dušu, lenčugu u suštini, koja po neki put, nešto zapiše.
U većini slučajeva kada ga žena pita šta radi, kada gleda u jednu tačku, on kaže da duboko razmišlja i opominje ženu što ga uznemirava.
Zamišljao je kako bi bilo dobro odmah pisati i što više pisati, pesme, priče čak i roman početi... Zamišljao je još, kako reči teku iz njega kao voda i kako on lepo ispisuje svu mudrost i lepotu koja je u njemu, koju oseća i koju bi, tako rado, podelio sa drugima ali eto ne može, zato što te reči kojim on pokušava da izrazi šta oseća, kada ih zapiše i pročita, zvuče kao dečija tužbalica, ili još gore kao novinarski izveštaj o onome što je čuo da se dešavlo tog dana.
Tako je sa fantamazgoričnim karakterima.
Razni karakteri i slučajevi ali nema radno-aktivne zajedničke kolektivne podsvesti i odgovornosti.
Svako na svoju stranu, za sebe i u sebe.
Evo kakav sam razgovor čuo u autobusu, razgovarala su dva poznanika srednjih godina.
Prvi: Oklevanje ne pomaže - ili skoči ili reci hop…
Drugi: Šta?
Prvi: Čuo si me...to nije lako.
Drugi: Kako to pričaš samnom?
Prvi: Lepo.
Drugi: Da ali čuje nas ceo autobus - a, o … mojim problemima…
Prvi: Ja vičem...u stvari ne vičem, samo kažem, nemoj unapred da predviđaš šta će se dogoditi…
Drugi: Ja ne znam šta će unapred biti, ja mislim figurativno…
Prvi: Nema te frizure koju ja ne mogu da napravim!
Drugi: Nisam pomenuo frizure… ti mene zajebavaš!
Prvi: Sa tobom je teško pričati!
Drugi: I sa tobom!
I kakav je ovo razgovor?
Evo još jednog primera… za šta, to više ne znam ni ja…
Radnja počinje da se odigrava u potpunom mraku. Svi likovi su mračni. Ne zna se ko je ko. Mi čujemo samo glasove. Ima ih mnogo, preko deset. Čujemo svađu i čujemo kako se maltene, niko, nisakim, ništa ne slaže.
Pali se svetlo. Svi nestaju. Pozornica je prazna i ništa se ne čuje.
Svetlo se ponovo gasi i „oni“, ponovo izlaze na scenu. Ponovo se svađaju. Sada su se i potukli. Neki od njih počinju da reže i da ujedaju, drugi se brane boksovanjem. Pala je krv. To sve čujemo iz dijaloga koji je zvuči kroz vrištanje, urlanje, zapomaganje, jaukanje ili pobedničke nadljudske urlike.
Pali se svetlo. Proleće jedna ptica... druga ptica… trća ptica… tri ptice su letele tri minuta i svetlo se ponovo ugasilo.
Prvo se čuo jak vetar, zatim se desio veliki potres, gledaoci su to simulirano osećali, mrdale su im se stolice i peckala ih je simulirana blaga struja, neki su se uplašili i izašli su. Najhrabriji su ostali.
„Oni“ su se ponovo pojavili. Bili su trostruko veći nego ranije. Tamne siluete su izgledale kao grbavi džinovi. Malo ih je ostalo, njih šestoro.
Tukli su se buzdovanima po glavama.
Popadali su svi. Nije bilo pobednika.
Sada se upalilo crveno svetlo. Sve izgleda krvavo. Na pozornicu je izašla potpuno naga žena koja je zaigrala…
CONFUSION
Total muddle and confusion these days. One does one thing, thinks another, the other does nothing, the third thinks he is doing, and those who really do, they run in all directions and do nothing well... few do their best. Most of them walk with their heads down, looking at the asphalt and breaking their spine.
Let's take Relja for example. Relja completely lost his nerve, he started to make slips while he was speaking nicely before. Now he doesn't agree with anyone anymore in conversations and shouts, shouts loudly and it's unpleasant to listen to him.
Yesterday, Relja thought, he thought so deeply that he calmed down completely. Relja is a hardworking and hardworking man and he understood that he had to think, about how to move forward, how to change some things, a lot of things...but lately, nothing has been happening...all thoughts and all imaginations were on borders with the real or were crossing that border. Relja expected a lot from himself.
A little imagination, and a desire to play, and the solution is there.
This is a big city and it is always more difficult in the city than in nature. So it's easiest to leave. To go far... concluded Relja.
As for Relje, he cut it off and left...he went far away.
We have another but different example... an artistic soul, a slacker in essence, who once in a while writes something down.
In most cases when the woman asks him what he is doing when he is looking at one point, he says that he is thinking deeply and admonishes the woman for disturbing him.
He imagined how it would be good to write immediately and write as much as possible, poems, stories and even start a novel... He also imagined how words flow from him like water and how he beautifully writes all the wisdom and beauty that is in him, that he feels and which he would so gladly share with others, but he can't, because those words with which he tries to express what he feels, when he writes them down and reads them, sound like a child's lament, or even worse, like a journalist's report of what he heard that happened that day.
So it is with phantasmagoric characters.
Various characters and cases, but there is no working-active common collective subconscious and responsibility.
Each to his own side, for himself, and in himself.
This is the conversation I overheard on the bus, between two middle-aged acquaintances.
First: Hesitation doesn't help - either jump or say hop…
Other: What?
First: You heard me...it's not easy.
Other: How are you talking to me?
First: Nice.
Second: Yes, but the whole bus can hear us - and, about ... my problems ...
First: I'm shouting...actually, I'm not shouting, I'm just saying, don't predict in advance what will happen...
Others: I don't know what will happen in advance, I think figuratively...
First: There's no hairstyle I can't do!
Second: I didn't mention the hairstyles… you're kidding me!
First: It's hard to talk to you!
Second: And with you!
And what kind of conversation is this?
Here is another example... for what, I don't even know anymore...
The action begins to take place in complete darkness. All the characters are dark. It is not known who is who. We only hear voices. There are many of them, over ten. We hear a fight and we hear how they argue, no one, no one, nothing agrees.
The light comes on. They all disappear. The stage is empty and nothing is heard.
The light goes out again and "they", come on stage again. They fight again. Now they fought. Some of them start to cut and bite, and others defend themselves by boxing. Blood fell. We hear all this from the dialogue, which is heard through screaming, roaring, wailing, wailing, or triumphant superhuman roars.
One bird springs... another bird... third bird... three birds fly for three minutes and the light goes out again..."
First, a strong wind was heard, then a big earthquake happened, the spectators felt it simulated, their chairs moved and they were stung by a simulated mild current, some got scared and went out. The bravest are the rest.
"They" reappeared. They were three times larger than before. The dark silhouettes looked like humped giants. There are few of them left, six of them.
They beat each other over the head with maces.
They all fell. There was no winner.
Now the red light came on. Everything looks bloody. A completely naked woman came on stage and danced...
EX EX : Konjanik Na Krovu
Predstavlja:
NOĆ SLOMLJENIH STRELA
Iz Predgovora:
"...MEGALOPOLIS III
Mister anonimus, stanovnik velegrada, ponovo medju nama – kratke priče”Noć slomljenih strela” Sebastijana Sava Gor-a
Anarhizam se danas modernizovao a urbani buntovnik konformizovao. Svetska revolucija nije uspela, ostalo nam je da sami vodimo svoje bitke a ostao nam je i andergaund (underground). Pred nama je jedan andergraund opredeljen mlađi beogradski pesnik, rok muzičar i pisac, Sebastijan Sava Gor, koji nam u ovoj svojoj seriji kratkih priča pripoveda o urbanizovanim ambijentima Megalopolisa III, megalopolisa nužnosti, za razliku od futurističko-tehnicističkog Megalopolisa I, megalopolisa želje – Metropolisa, Frica Langa (Fritz Lang, 1890-1976), nikad ne ostvarenog, i Megalopolisa II - tepih-urbanizacije iz šezdesetih godina prošlog veka koja je obećavala “posao i stan za svakog”, ali neuspešno, što se kasnije uspostavilo i kao utopija. Andergraund je ovde važan kao jedini nastavak ideja o Svetskoj /modernoj/ revoluciji, nastalih na zdravoj osnovi Spenserovog konzervativnog anarhizma (Herbert Spencer 1820 –1903) sa krilaticom: “The Man versus the State / Čovek protiv države/”, a koji se takođe nikad nije realizovao kao “naivan”. Dok su se u medjuvremenu pojavile ideje o globalizaciji sveta i društvu bez države, ovaj umetnički pravac, mada naizgled globalistički, zapravo je jedini ostao anarho-podrivački i ima za krajnji cilj da podrije sve društvene sisteme, aparature i establišmente, bilo koje vrste, pošto ih smatra za prodate i pokvarene..."
***
Recension for the book - Sebastian Sava Gor: “The Night of Broken Arrows”, Belgrade, 2014, short stories about urban man. Text is analyzing urban man today, and finds, that this short stories, it is quite different from the urban man of Megalopolis I / Metropolis of Fritz Lang - a megalopolis of wishes/, and the urban man of Megalopolis II / massive felt-urbanization from 1960 - urbanization of disappointment/. The conclusion is that today we have Megwith cult of fun and games/ and that writer fights against that... fight for more nature and more "natural life"/ in yourself, everyday life, love.../
Free PDF - MEGALOPOLIS III Jadranka Ahlgren
***
Predstavlja:
ISHOD NA NIŠANU
Iz Predgovora:
„...da je na Zemlji sve racionalno, ništa se ne bi ni događalo...“
- Fjodor Mihajlovič Dostojevski
Objektivna neracionalizacija je postala opšta pojava i u tom smislu egzistencija je ugrožena.
Tražeći, kao hodajući kroz mrak, autor uspeva da iracionalno, nadrealno, podsvesno, lično i kolektivno nesvesno, osvetli i da kroz sopstvenu prizmu, realizuje specifičnu i novu lingvističku formu, nov, literarni stil, kojim nam. predstavlja zbirku poezije, tako otvoreno slikovitu, bez poređenja, koketiranja, sa bilo kakvim
autoritetima, koja postavlja jako bitna pitanja, prvenstveno pitanja koja se tiču naše zajedničke egzistencje.
Na veoma jedinstven i snažno poetičan način, Sebastian Sava Gor uspeva da pretvari nadrealno u egzizstencijalno.
ISHOD NA NIŠANU
Cena : 880,00 RSD
Detaljne informacije o knjizi:
Autor: Sebastian Sava Gor
Žanr Poezija
Izdavač: Sebastian Sava Gor
ISBN: 9788691820510
Br. strana: 70
Povez: broširan
Jezik: Srpski
Pismo: Latinica
Format: 20cm
Datum izdavanja: 2022
👇
ISHOD NA NIŠANU:::DOBRA KNJIGA::: KUPOVNA VEZA
Коментари