"UA!" | kratka priča. savremena proza. short stories
"UA!"
Ulicom hoda čovek, obučen je prigodno, zimski. Ima kačket na glavi. Crni kačket na kome je velikim belim slovima, sa prednje strane, na čelu, takoreći, pisalo "UA!".
To znamo šta znači.
On je opozicionar, mada ni sam ne zna zašto. Uvek je na drugoj strani. On je"kontraš", sa ili bez razloga. On je buntovnik. On ima "oposite" stav. On razmišlja drugačije. Uostalom, on se i ponaša drugačije. On je i kada ga poogledamo otpozadi drugačiji. Drugačiji pokreti tela, drugačije hoda. Odudara od sredine.
I ovde je jasan ishod.
Ljudi počinju da ga ignorišu. Počinju da se sklanjaju od njega.
On na kraju još dublje spušta kačket i zavlači se u sebe.
A vreme?
Vreme kao vreme, ono se odigrava i spolja i iznutra.
Naš "junak" je već depresivan. Sve manje je onih koji troše reči po kafanama, mnogo je više stručnog kadra.
Čovek hoda istim ulicama i priseća se straih uspomena. Nastavlja da buntuje i da prkosi, u sebi, počeo je da se svađa sa sopstvenim mislima.
To je raspad identiteta. I buntovnik bez razloga, opozicionar, to razume, ali on suprotno misli i nastaviće suprotno da misli. Ne znam kako to da kmentarišem, svi misle u jednom pravcu a on u potpuno suprotnom. Hajde da on ima istomišljenike ili nekoga ko ga podržava. Ne, nema ništa od toga. Opozicionaru sve smučilo, razboleo se i oslabio. Nekima je bilo pomalo i žao kako je opozicionar sve pobrkao i kako je svoje vreme protraćio.
A vreme se odigravalo i spolja i iznutra i ono je delovalo i uticalo i promenilo sve, na kraju je promenilo i opozicionara.
Više ne misli suprotno, on sada zapravo uopšte više ništa ni ne misli, gleda u prazno i ćuti.
"UA"
A man walks down the street, dressed appropriately, in winter. He has a cap on his head. A black cap with "UA!" written on it in big white letters on the front.
We know what that means.
He is an oppositionist, although he himself does not know why. It's always on the other side. He is a "contrast", with or without reason. He is a rebel. He has an "opposite" attitude. He thinks differently. After all, he behaves differently. He is also different when we look at him from behind. Different body movements, different gait. He begins to be more different from the environment.
And here the outcome is clear.
People start to ignore him. They start to turn away from him.
In the end, he lowers his cap even deeper and withdraws into himself.
And the time?
Time as time, it takes place both externally and internally.
Our "hero" is already depressed. There are fewer and fewer people who spend their word in bars, and there is much more professional staff.
A man walks the same streets and remembers old memories. He continues to rebel and defy, within himself, he began to argue with his own thoughts.
Who knows what kind of end it could be?
Maybe something unexpected and unpredictable happens?
No, no, that's enough.
You can always come up with anything, but it is best to observe, learn and watch.
So that I will keep an eye on him, I don't think I will let him stay alone...
Љубичасти крак светлости сваке ништавности у нама Кратке приче већ дуго привлаче посену пажњу читалаца, а када се у њима нађу модерни елементи, онда њихова вредност још више расте јер у себи садрже многоројне истине које се са филозофском тежином најбоље памте и прихватају као огледало нас самих. Зато је за свакога ко у краткој, сапетој форми воли понирање у подсвест, збивања кроз репродукцију човекове свести, дефабулативност, суочавање са сопственим несавршеностима и трагање за животним смислом, најбољи избор зирка кратких прича Спонтано саоревање, Себастиана Саве Гора, јер је ово дело најбољи доказ да надреализам проткан апсурдом и парадоксом још увек итекако живи на нашој литерарној сцени. У 72 приче, колико се сакупило у три дела ове зирке, дато је можда једно од најтурбулентнијих путовања у човекову подсвест у последње време у домаћој књижевности. Након, како нам се аутор сам поверио у уводу, двогодишњег упознавања себе и своје подсвести у односу на стварност и у...
Kosta je stajao na tankoj crti, floroscentno plave boje... Osećao je da isijava sopstvenom unutrašnjom svetlošću i da ima razloga što stoji na crti, koju je između ostalog, da spomenemo, sam stvorio. Oko Koste i crte nema ničega. Kosta je u mraku i njemu je to bilo dovoljno. Taj mrak je bio njegov, on je zamislio takav mrak... Kosta je poželeo da se pored njega, u mraku, pojavi božanstvena, prelepa boginja-muza, koja će ga napojiti svojim inspirativnim darovima. Muza se pojavila i bila je slepa. Znao je da će biti slepa, to je i želeo. Stajala je kao kip, kao živi slepi mit. Uživao je. Napajao se „božanstvenom“ energijom svoje boginje. Disao je duboko i teško, osetio je da mu se disanje usporava i da srce počinje jako da mu udara. Uplašio se... Boginja je ostala nema i sjajno slepa. Njeno slepilo je isijavalo snažnu, belu, svetlost koju Kosta sada više nije mogao da podnese. Želeo je nazada u svoj mrak. Ništa više, samo nazad u svoj mrak. Sve je nestalo... Ostao je mrak i florosce...
The Movie, Lesson About Life 00 Dvadeseti vek Original title: Novecento 1900 (Italian: Novecento, "Twentieth Century") is a 1976 epic historical drama film directed by Bernardo Bertolucci and featuring an international ensemble cast including Robert De Niro, Gérard Depardieu, Dominique Sanda, Francesca Bertini, Laura Betti, Stefania Casini, Ellen Schwiers, Sterling Hayden, Alida Valli, Romolo Valli, Stefania Sandrelli, Donald Sutherland, and Burt Lancaster. Set in Bertolucci's ancestral region of Emilia, the film chronicles the lives and friendship of two men – the landowning Alfredo Berlinghieri (De Niro) and the peasant Olmo Dalcò (Depardieu) – as they witness and participate in the political conflicts between fascism and communism that took place in Italy in the first half of the 20th century. The film premiered out of competition at the 1976 Cannes Film Festival. With a runtime of 317 minutes in its original version, 1900 is known for being one of the longest commer...
Коментари