"UA!"
Ulicom hoda čovek, obučen je prigodno, zimski. Ima kačket na glavi. Crni kačket na kome je velikim belim slovima, sa prednje strane, na čelu, takoreći, pisalo "UA!".
To znamo šta znači.
On je opozicionar, mada ni sam ne zna zašto. Uvek je na drugoj strani. On je"kontraš", sa ili bez razloga. On je buntovnik. On ima "oposite" stav. On razmišlja drugačije. Uostalom, on se i ponaša drugačije. On je i kada ga poogledamo otpozadi drugačiji. Drugačiji pokreti tela, drugačije hoda. Odudara od sredine.
I ovde je jasan ishod.
Ljudi počinju da ga ignorišu. Počinju da se sklanjaju od njega.
On na kraju još dublje spušta kačket i zavlači se u sebe.
A vreme?
Vreme kao vreme, ono se odigrava i spolja i iznutra.
Naš "junak" je već depresivan. Sve manje je onih koji troše reči po kafanama, mnogo je više stručnog kadra.
Čovek hoda istim ulicama i priseća se straih uspomena. Nastavlja da buntuje i da prkosi, u sebi, počeo je da se svađa sa sopstvenim mislima.
To je raspad identiteta. I buntovnik bez razloga, opozicionar, to razume, ali on suprotno misli i nastaviće suprotno da misli. Ne znam kako to da kmentarišem, svi misle u jednom pravcu a on u potpuno suprotnom. Hajde da on ima istomišljenike ili nekoga ko ga podržava. Ne, nema ništa od toga. Opozicionaru sve smučilo, razboleo se i oslabio. Nekima je bilo pomalo i žao kako je opozicionar sve pobrkao i kako je svoje vreme protraćio.
A vreme se odigravalo i spolja i iznutra i ono je delovalo i uticalo i promenilo sve, na kraju je promenilo i opozicionara.
Više ne misli suprotno, on sada zapravo uopšte više ništa ni ne misli, gleda u prazno i ćuti.
"UA"
A man walks down the street, dressed appropriately, in winter. He has a cap on his head. A black cap with "UA!" written on it in big white letters on the front.
We know what that means.
He is an oppositionist, although he himself does not know why. It's always on the other side. He is a "contrast", with or without reason. He is a rebel. He has an "opposite" attitude. He thinks differently. After all, he behaves differently. He is also different when we look at him from behind. Different body movements, different gait. He begins to be more different from the environment.
And here the outcome is clear.
People start to ignore him. They start to turn away from him.
In the end, he lowers his cap even deeper and withdraws into himself.
And the time?
Time as time, it takes place both externally and internally.
Our "hero" is already depressed. There are fewer and fewer people who spend their word in bars, and there is much more professional staff.
A man walks the same streets and remembers old memories. He continues to rebel and defy, within himself, he began to argue with his own thoughts.
Who knows what kind of end it could be?
Maybe something unexpected and unpredictable happens?
No, no, that's enough.
You can always come up with anything, but it is best to observe, learn and watch.
So that I will keep an eye on him, I don't think I will let him stay alone...
Нема коментара:
Постави коментар