Постови

Duboka Je Noć: "Subordinirani - Potčinjeni Čovek" / Deep Is The Night: "A Subordinated Man" / Savremena Proza. kratka priča. Contemporary Prose. a short story

Слика
  Duboka Je Noć: " Subordinirani -  Potčinjeni Čovek" Milan je smatrao da je on "subordiniran"  čovek. Hodao je ulicama kroz pustu i ledenu, zimsku grdasku noć... zamislio nad svojom "podčinjenom, subordiranom sudbinom". Sve dublje je bio svestan svoje potčinjenosti i to pitanje ga je sve teže opsedalo. Shvatio je, isto tako da za neke stvari nikada neće saznati baš zato što je subordiran tj. podčinjen. Šta se tačno dešava i šta se sve planira, on to nije mogao da zna, niti mu je dozvoljeno da zna.  Mogao je razmišljati i maštati o tome da leti ili da bez vazduha roni ali Istina je po njegovom mišljenju, od njega bila sakrivena. Ništa ga nije utešilo tog dana. Što je duže razmišljao to je manje sam sebe razumeo.  Bela golubioca je sletela na njegov balkon. Ta slika ga je rastužila.  Smirio je sebe tuširanjem gde mu je palo na pamet da je i podčinjenost neka vrsta dužnosti i da potčinjenost, takvu je on sliku zamislio, ima i neku titularnu vrednost u odnosu

Best Albums Ever: Art Blakey And The Jazz Messengers: "Moanin" . Jazz. Hard Bop

Слика
Moanin' Moanin' (originally titled Art Blakey and the Jazz Messengers) is a jazz album by Art Blakey and the Jazz Messengers recorded in 1958 for the Blue Note label and released in 1959. This was Blakey's first album for Blue Note in several years, after a period of recording for a number of different labels, and marked both a homecoming and a fresh start. Originally the LP was self-titled, but the instant popularity of the bluesy opening track "Moanin'" (by pianist Bobby Timmons) led to its becoming known by that title. #Jazz #HardBop ART BLAKEY & THE JAZZ MESSENGERS "MOANIN Moanin - Art Blakey and The Jazz Messengers -  Amazon.com *** Art Blakey & The Jazz Messengers - Moanin -  Discogs

Epicentar: Šta čekate? / Epicenter: What are you waiting for? - poezija. poetry.

Слика
  Šta čekate?   Mislite o zagradi sopstvenog samoopredeljenja I raspetog izbora Poplavljeni ste strahom Niste sigurni zašto ga toliko dugo nosite i hranite...   Okrenuli ste leđa Istini Gurnuli ste glave da vidite šta je dno I glave  su same sletlale sa vaših ramena U mrak Kroz splin i dim Kao na predstavi o “Bludnom Sinu” Kao istrgnuti iz nečijeg sna Ne na svojoj javi Najednom i bez hleba i bez vode Šta čekate? What are you waiting for?   Think about the bracket of your own self-determination and crucified choice You are flooded with fear Not sure why you've been carrying and feeding him for so long... You have turned your back on the Truth You poked your heads in to see what was the bottom And the heads fell off your shoulders by themselves Into the dark Through the smoke As in the play "Prodigal Son" Like being torn from someone's dream Not on your own java Suddenly without bread and without water What are you waiting for? EX EX  - 

Epicentar: Ličnost | EPICENTER: "Personality" | poezija. poetry.

Слика
  EPICENTAR: "Ličnost"   Gorući problem i bezuspešna operacija Kit u u skoku, sa molebanom za mir Sadašnje Vreme Svi stanovnici planete Sva lica i naličija 103 dimenzije I jedna  jedina, neponovljiva ličnost. EPICENTER: "Personality" A burning problem and a failed operation A whale in leaping, with a plea for peace Present All the inhabitants of the planet All faces and reverses 103 dimensions And one, unique, unrepeatable personality. EX EX - Sila

Knjiga: Noć Slomljenih Strela - Čovek Koji Je Čekao Sledeći Dan | Dobra Knjiga | Savremena Proza. Književnost. Contemporary Prose. Prose Contemporaine

Слика
  Dragoljub Miodragović, četrtdesetogodišnji poštar, se tog jutra probudio zaprepašćen činjenicom da je kao klada udario o parket telom. Drugim rečima opisano Dragoljub je ispao iz sopstvenog kreveta. Sa bolom u desnoj podlaktici , na koju je pao on besno, nekako tupo i ošamućeno pogleda oko sebe. Zagleda se u prašnjave i smrdljuckave čarape koje su stajale njemu ispred nosa. On poskoči sa poda veoma brzo i spretno kao željom da momentalno zaboravi šta mu se dogodilo. Požurio je da se obuče. Šutnuvši čarape koje završiše u ćošku  on  stade nasred sobe kao ukopan . " Desi se svima ...", pomisli bodreći sebe. Osvrnu se oko sebe, naokolo, vide komodicu, na njoj sat, lekove. Koliko je sati ? Shvatio je da mora jako da požuri. On dohvati crni, kožni, muški novčanik i ključeve sa priveskom na kome je visilo sidro.   "Mislim da sam sanjao nešto nemirno ...” -  pomisli  i krenu polako ka kupatilu. Pognute proćelave glave uhvati se kvaku kupatilskih vrata , povuče vrata snažno ka