Garage A Trois - Emphasizer (Full Album 2003)

"Garage A Trois is an American jazz quartet including drummer Stanton Moore, saxophonist Skerik, vibraphone and percussionist Mike Dillon and keyboardist Marco Benevento. They play a variety of music including rock, funk and jazz...Garage A Trois From Wikipedia, the free encyclopedia

Garage A Trois / Facebook

NISAM BIO TU: "Majstor i Margarita" 03 (Autobiografski Roman u Nastavcima ) Autobiografija | Autobiography | Autobiographie - 1989 godina

  NISAM BIO TU: 

"Majstor i Margarita"

 

 Sedeli smo u nekom finom, ne skupom restoranu. Večerali smo i lagano ćaskali. U stvari Elena je pričala kao navijena i pitala me je sve i svašta, uglavnom, poznajem li toga i toga ili šta mislim o njemu ili njoj. Pijuckao sam vino i dosta sam se smejao, usled dejstva alkohola tog dana nisam više bio u stanju da ni jedno pitanje shvatim ozbiljno niti da se upustim u neki "dubokoumniji" razgovor, posebno što sa njene strane nisu ni dolazila takva pitanja. Napravila je izuzetak samo kada me je pitala šta volim da čitam. Odgovorio sam da volim da čitam svašta ali da u poslednje vreme čitam Bodlera i Remboa. Sledio je zaključak da sigurno zbog toga skoro uvek oblačim nešto crno. Složio sam se da je zaista moguće da je zbog toga i dodao da godinama unazad postavljam sebi jedno te isto pitanje, zašto sve što živi na planeti mora da umre i da li je taj trenutak poslednja tačka. Pitala me je da li verujem u Boga. Odgovorio sam kontra-pitanjem, tj. da li ona veruje u Boga. Rekla je da veruje i da ima sigurno "nešto", što vlada univerzumom i da je prema tome naša sudbina time unapred određena. Nisam bio zadovoljan odgovorom.

The Master and Margarita 

(Penguin Classics) 

Paperback

     - Elena, ja ne znam još uvek u šta verujem, čitao sam Krolija, Kastanedu , Crni Sabat, čitao sam malo budističke filosofije, razmišljao sam o reinkarnaciji i pokušao sam da razumem Novi Zavet, u našoj Crkvi nikada nisam bio, jednom doduše kada me je kao malog baka vodila pa smo tom prilikom sećam se nešto šetali oko Crkve. Kasnije sam na početku petog razreda Osnovne Škole, počeo da plačem svaki dan po čitav dan, zatvarao sam se u svoju sobu i puno čitao. Svako veče sam klečao ispred katoličkog ženskog manastira i tu sam se u senci krstio, ne znam otkuda to da se krstim pa mislim da sam se krstio jednostavno zbog toga što sam kao beba kršten i zato što sam video da se ljudi u neprilici krste. Roditeljima nisam govorio ništa o tome što me muči i jednosavno sam čekao da prođe. Potrajalo je pola godine i prošlo je.  Posle toga sam upisao kung-fu, trenirao sam vredno i danas imam plavi pojas. Nisam dogurao do crnog, škola je bila primorana da se zatvori zbog nedostatka učenika a ja nisam odlučio da se prebacim u drugu. Do osmog razreda me osim knjiga, beletristike, raznih romana posebno iz kolekcije "Plava Ptica" i filmova koje sam gledao po dva, tri dnevno, ništa drugo nije ni interesovalo. Ovo pitanje smrti se naglo vratilo u prvoj godini srednje i imao sam veliku potrebu da napišem pesmu, prvu pesmu koja nije bila školski zadatak. Pesma se zvala "Smrt", bilo bi lepo da sam sačuvao te ranije pesme pošto i danas pišem ali više ništa ne bacam. U svakom slučaju tada je došao pod ruku Kroli i odmah zatim za njim sve ostalo. Ja ne znam  puno… Boga postoji Elena, iskreno nemam ideju kako bih tu reč objasnio… ali sigurno ne kao sudbinsku preodređenost, niti kao "višu silu" , jednostavno,  me ti me odgovori nikako ne zadovoljavaju." - odgovorio sam ozbiljno ali sa osmehom.

   - Meni su pričali da si pomalo mračan i sada vidim... ali ko još zna sve o tome i zašto bi te to mučilo ?

   - Smejem se čitav dan Elena, vidiš to,  ja možda jesam pomalo sujetan, gord, kako hoćeš i možda tako delujem na okolinu tako, na neki način... kako si već opisala ali veruj mi veoma sam radostan i volim život, možda baš zato što ga volim postavljam sebi neka pitanja koja se ne tiču samo našeg plivanja iz dana u dan... eto ta pitanja ... da kažem o čoveku i duhu, duši ako hoćeš ... ne znam, zaista ne znam ... čitala si "Majstora i Margaritu" ?

   - Da, zašto pitaš ?

   - Pa šta ti misliš ... postoji li đavo, satana, da li on postoji ?

   - Uh bre, pa jesam pročitala i super je knjiga, zanimljiva mislim ali sada... đavo,satana... nemam pojma ... - ona se zakokota kao blesava, njoj je trebalo malo alkohola a vino je bilo jako.

   - Dobro, ništa više o "mračnim temama", gospođice. - podigao sam čašu i mi nazdravismo našem prvom danu u velikoj svetskoj prestonici.

  Napolju je bilo divno. Vedra noć. Spuštalo se u mene nešto nalik veliko ushićenju, slično kao pred ushićenje pri odlučujućoj utakmci u očekivanju pobedonosno koša. Slike su se menjale kao brzi kadrovi i kao da me je pratila tiha muzika.

 Video sam poznati Londonski "crni taksi", oduvek sam želeo da sednem u taj automobil, ne baš zbog automobila kao automobila, već  to da budem "mušterija" - "crnog taksija".

Brzo smo stigli kući. Istušrao sam se i zaspao pre nego što mi je glava dodirnula jastuk.

Mihail Bulgakov: Majstor i Margarita

NISAM BIO TU: "Zoo-Vrt" (Autobiografski Roman u Nastavcima 02) Autobiografija | Autobiography | Autobiographie - 1989 godina

 

NISAM BIO TU: 

"Zoo-Vrt" 

 (Autobiografski Roman u Nastavcima 02) 

Ponovo u "dabldekeru". Elena i ja smo uživali u tim vožnjama i zalazili u najrazličitije krajeve grada.

Bila je velika gužva tako da smo dobro mogli videti nemio prizor koji se odigravao pred nama. Na suprotnoj traci dogodila saobraćajna nesreća. Čovek krvave glave je trčao od jednog do drugog automobila i zagledao unutrašnjost jednih pa drugih kola. Nešto je glasno vikao i dizao je glavu ka nebu u isto vreme osvrćući se , očekujuči najverovatnije policiju i hitnu pomoć. Nismo mogli videti koga ima u kolima ali na ulici je bio samo on, okružen nemim posmatračima sa strane. Otpratio sam ga pogledom. Elena je spustila glavu.

Na ulazu u zoo-vrt smo platili dosta skupe karte. Odmah po ulasku, nakon nekoliko metara sam uzeo hot-dog i iz Jeleninog ranca prošvercovano pivo.

 Uručene su nam reklame i karta za obilazak te velike , najveće zelene oaze u Londonu.

 Ta oaza zaslužuje i par reči o svom postojanju. Vrt se nalazi na severnom delu Regent's Parka, jedne od najljepših zelenih površina u Londonu. Otvoren je 1928. godine. Tokom svoje istorije, Londonski Zoo, nekoliko se puta svrstao među najveće u Evropi. Akvarijum Zoo-a je bio prvi svetski akvarijim otvoren za javnost. Broj posetioca kreće se oko jednog miliona godišnje. Svoj dom u Londonskom Zoo-u pronašlo je više od 1150 vrsta. Neke od posebno omiljenih jesu gorile, koje su smeštene u Gorilla Kingdomu, gde se mogu posmatrati iz neposredne blizine, meni te životinje nisu bile preterano zanimljive dok se Elena oduševljvala i nešto brbljala svo vreme dok ih je posmatrala. Veliki bazen sa pingvinima, Penguin Beach je zato meni bio jako zanimljiv, volim pingvine. Akvarijum je isto tako vrlo zanimljiv do njega smo se spuštali pokretnim stepenicama duboko pod zemlju i utisak je bio, podrazumeva se, fantastičan. Kuckao sam o debelo staklo ajkulama i piranama ali me je Elena opomenula rekavši da je to zabranjeno raditi. Napokon sam se setio koju sam životinju hteo da vidim a nisam imao prilike, o njoj sam gledao i slušao samo u našoj poplarnoj emisiji " Opstanak ", želeo sam da vidim Belog Lava. Te životinje imaju veliki prostor za šetnju, lavovi su na primer imali i pećinu kada je vruće ili hladno, tako da je bilo potrebno sačekati Lava da se pojavi. Mnogo Japanaca i još puno šarenih turista je čekalo sa spremljenim foto-aparatima da se Lav pojavi. Seo sam na klupu i čekao, mada okrenut leđima ali sam znao da će me ostali opomenuti kada se lav pojavi. Elena je otišla da kupi balon napunjen helijumom. Video sam je kako mi prilazi i u isto vreme čuo glasove pune uzbuđenja pored mene. Velika imozantna prilika Belog Lava, ženke se nonšarlanto i polako prošetala ne okrećući se ka publici. Danas mislim da i kod nas možemo da vidimo ovu retku životinju.

 To je bilo to, dan je polako prolazio. Prešli smo dvadesetak kilometara, okolo, naokolo po zoo-u. Vreme je bilo da se ode u neki restoran na večeru

.

                                      

                                                    

PIXIES - Beneath the Eyrie (Deluxe) Full Album

"Beneath the Eyrie is the seventh album from American alternative rock band Pixies, released on September 13, 2019, by BMG/Infectious. Produced by Tom Dalgety, and preceded by the singles "On Graveyard Hill" and "Catfish Kate", the album was recorded in Dreamland Recording Studios, a remote, converted church in upstate New York. The band were influenced by their Gothic surroundings during the writing and recording process, with vocalist and guitarist Black Francis stating: "I wanted to intermingle with the spirit world, with life and death and with the mystical and a more surreal landscape." ...PIXIES / Beneath the Eyrie From Wikipedia, the free encyclopedia

Amazon / Beneath The Eyrie / Pixies (Artist) Format: Audio CD

Ex-Yu: London | Ex-Yu: London | Sećanja | Memories - savremena proza. literatura. contemporary prose. literature. prose contemporaine. littérature.

 

Sebastian Sava Gor

“EX-YU”

“ Taština nad taštinama, veli propovjednik, taština nad, taštinama, sve je taština.”

Ps. 39:5, Ps. 62:9, Priče 4:4, Priče 4:6, Rim. 8:20  

 

Poleteo sam. Ispod su mene zlatna polja kukuruza i crna neobrađena zemlja. Odmah zatim sam iznad oblaka, veličanstven prizor. Zamislio sam se na nekoliko minuta, barem se meni činilo da je u pitanju nekoliko minuta, realno, prošlo je nekih sat vremena, pogledao sam ispod sebe i video veliki grad. Neko vreme sam leteo iznad grada. Sledeće što pamtim je glas koji objavljuje - " Dragi putnici, molimo Vas da vežete svoje pojaseve. "

London 1989

Prvi utisak je bio zapanjujući. Hitrow je zaista ogromno zdanje, veliki aerodrom u kome bi neko mogao da živi i preživi svoj život bez potrbe da odatle izađe. Setio sam se neizbežno Pekićevog "Besnila".

Dok sam čekao Jelenu, koja je trebalo po dogovoru da dođe ubrzo. Rešio sam da razgledam mnogobrojne izloge raznoraznih prodavnica i uostalom svega što je se oko mene nalazilo. Rešio sam da nešto kupim.  U prodavnici slatkiša kupio sam punjene čokoladne kuglice, lepo zapakovane u zlatni staniol. Nikada do tada nisam tako nešto probao. Danas se te čokoladne kuglice mogu kupiti i kod nas iako su dosta skupe, onima koji vole slatkiše su dobro poznate kao "Rošeove" crne ili  kokosove bele kuglice.

Ugledah Elenu. Ta devojka, godinu dana mlađa od mene, je išla samnom u istu školu, Petu Beogradsku Gimnaziju. Ja sam gimnaziju tog leta završio, diplomu pijan potpisao i “raspustio” sam se apsolutno.  Ostavio sam devojku sa kojom sam proveo čitavu četvrtu godinu. Bila je neka vrela, pijana i naduvana noć u kafe-klubu, pored teniskog igrališta na Tašmajdanu, kada sam malo bolje upozna Elenu.  To jutro smo samo ona i ja završili na 25-to’ majskim bazenima na Dorćolu. Tu sam pozvan sam u London da dođem u  goste kod nje, te simpatične i razigrane devojke koju sam iskreno jedva i poznavao ali kojoj je izgleda bila simpatična ideja da joj baš ja pravim društvo u dvospratnom stanu na West Hampstead-u, čiji je vlasnik bio njen otac. Inače apsolutno tinejdžerska posla, Elena je zapravo četiri godine išla u razred sa mojom bivšom devojkom kojou sam pomenuo.

Ja takav poziv nikako nisam mogao odbiti i sve se odigralo dan za danom. Jedne večeri sam sa njene strane bio pozvan, na jutro tog dana sam poleteo iz Beograda.

Elena je imala širok osmeh na licu. Kada me je videla, lagano je potrčala, plava negovana kosa je igrala, kada je prišla ona me zagrli i nežno me poljubi u obraz.

- Divno...predivno, šta ćemo mi sve ovde da radimo a? - pevala je. Gledao sam je iskreno i pomalo ravnodušno, pružio sam joj čokoladne bonbonice.

Desetak minuta smo se vozili crnom pokretnom trakom pre nego što smo izašli sa aerodroma.

Ubrzo sam pored Elene sedeo u gornjem delu crvenog autobusa na drugom spratu, u tom delu se moglo pušiti tako da sam u jednoj ruci držao cigaretu i u drugoj konzervu polu-litarskog piva. Bio sam veoma zadovoljan. Prizori koji su leteli ispred mene su bili takvi da sam imao želju da ih na čas pauziram i zauvek zapamtim. Svaki detalj počevši od trotoara pa do vrhova zgrada je bio sređen i doteran. Nije bilo sivih kontejnera i razbijenih telefonskih govornica, starih osušenih fasada i rupa u asfaltu.

 West Hampstead je oblast koja je sređena za dobrostojeću građansku klasu.

Stan je izgledao moderno i bio je čist. Elena me je upoznala, kako je i najavila sa momkom i devojkom iz Zagreba koji će stan deliti sa nama. Meni lično ni on niti ona nisu izgledali nimalo privlačno. Mislim da sam sa njima razmenio samo par rečenica za sve vreme koliko sam tamo bio. Sa druge strane nimalo mi nisu smetali, njihovih imena i izgleda se ne sećam.

Raspakovao sam se i odmah se osetio apsolutno slobodnim. Izašao sam napolje sam. Insistirao sam na tome. Prošetao sam se ulicom i tražio prodavnicu u kojoj mogu kupiti pivo. Moje iznenađenje je bilo veliko kada sam blizu stana našao upravo ono što sam tražio. Ne velika ali bogato opremljena prodavnica alkohola je nudila izbor kakav normalno nisam zamišljao. Jako me je obradovalo kada sam u odeljku za vina na polici naišao na etiketu na kojoj je pisalo Jugoslavija. Tu se nalazilo par buteljki nekih od naših najpoznatijih vina. Normalno nisam kupio domaće vino, već sam tražio da mi daju najjače pivo koje imaju. Prvo su mi ponudili pivo sa šest procenata alkohola ali nisam bio zadovoljan. Nakon toga ljubazni riđi prodavac mi je izneo pivo sa dvanaest procenata alkohola. Naglasio je da je to pivo sa votkom. Ljubazno sam se zahvalio i uzeo paket od deset komada.

Pijuckajući pivo naišao sam na lokalnu trafiku. Eto, ponovo malo iznenađenje. Na velikoj gomili raznoraznih novina ležala je i "Politika", mislim da sam tada prvi put u životu kupio taj dnevni list.

Pivo koje sam kupio bilo je zaista bilo žestoko i imalo je ukus upravo onakav kakvim ga je prodavac predstavio, to je bila mešavina votke i piva. Ogladneo sam i rešio da se vratim u stan kako bih naručio pizzu.

- I...? - dočekala me je Elena sa nestrpljenjem.

- Šta i ... - nisam je odmah razumeo.

- Kako ti se čini... za sada...napolju... - spustila je pogled na paket piva i nasmejala se.

- Odlično... čisto, evo tu je i "Politika". Još jednom se nasmejala.

- Hoćemo u Zoo-vrt?

- Normalo - odgovorio sam lepo, sa tim da mi je bilo sasvim svejedno gde ću ići. Rekoh samo da moram da jedem. Uzeo sam debele "Žute Strane", pronašao broj koji mi trebao i objasnio kakvu pizzu želim. Pizza je stigla za pola sata. Bilo mi je krivo što sam morao da je bacim, nešto su me razumeli pogrešno, tražio sam bogatu pizzu sa pečurkama i pavlakom a dobio sam pizzu natrpanu lukom I kobasicama. Rešio sam da kupim nešto na putu do zoo-vrta.

Sebastian Sava Gor

"EX-YU"

"Vanity of vanities, says the preacher, vanity of vanities, everything is vanity."

Ps. 39:5, Ps. 62:9, Proverbs 4:4, Proverbs 4:6, Rom. 8:20

 

I took off. Below me are golden cornfields and black uncultivated earth. Immediately afterwards I am above the clouds, a magnificent sight. I thought for a few minutes, at least it seemed to me that it was a few minutes, realistically, about an hour had passed, I looked below me and saw a big city. I flew over the city for a while. The next thing I remember is a voice announcing - "Dear passengers, please fasten your seat belts."

London 1989

The first impression was stunning. Heathrow is really a huge building, a big airport where someone could live and live their life without ever leaving. I inevitably remembered Pekić's "Besnil".

While I was waiting for Jelena, who was supposed to come soon according to the agreement. I decided to look around the numerous windows of various shops and everything that was around me. I decided to buy something. In the sweet shop, I bought filled chocolate balls, nicely wrapped in gold foil. I had never tried anything like that before. Today, those chocolate balls can be bought here, even though they are quite expensive, to those who like sweets they are well known as "Roche's" black or coconut white balls.

I saw Elena. That girl, a year younger than me, went to the same school with me, the Fifth Belgrade Gymnasium. I finished high school that summer, signed my diploma drunk and "dissolved" myself absolutely. I left the girl I spent the entire fourth year with. It was a hot, drunken and high-spirited night in a coffee club, next to the tennis court on Tašmajdan, when I got to know Elena a little better. That morning, only she and I ended up at the 25th of May pools on Dorćol. There I was invited to London alone to be her guest, that nice and playful girl whom I honestly hardly knew but who seemed to like the idea of me keeping her company in the two-story apartment in West Hampstead, whose owner he was her father. Otherwise an absolutely teenage thing, Elena actually went to class with my ex-girlfriend I mentioned for four years.

I could not refuse such an invitation and everything happened day after day. One evening I was invited by her, on the morning of that day I flew from Belgrade.

Elena had a big smile on her face. When she saw me, she ran lightly, her blonde well-groomed hair was dancing, when she approached, she hugged me and kissed me gently on the cheek.

- Wonderful...wonderful, what are we going to do here? - she sang. I looked at her sincerely and a little indifferently, I handed her chocolate candies.

We drove on the black conveyor belt for about ten minutes before we left the airport.

Soon I was sitting next to Elena in the upper part of the red bus on the second floor, in that part you could smoke, so I was holding a cigarette in one hand and a half-liter can of beer in the other. I was very pleased. The scenes that flew in front of me were such that I had the desire to pause them for a moment and remember them forever. Every detail, starting from the sidewalk to the tops of the buildings, was arranged and polished. There were no gray containers and broken telephone booths, old dried-up facades and holes in the asphalt.

  West Hampstead is an area designed for the well-to-do middle class.

The apartment looked modern and was clean. Elena met me, as she announced with a guy and a girl from Zagreb who will share the apartment with us. Personally, neither he nor she looked attractive at all. I think I only exchanged a few sentences with them in the entire time I was there. On the other hand, they didn't bother me at all, I don't seem to remember their names.

I unpacked and immediately felt absolutely free. I went outside alone. I insisted on it. I walked down the street and looked for a store where I could buy beer. My surprise was great when I found exactly what I was looking for near the apartment. Not a big but richly equipped liquor store offered a selection that I would not normally have imagined. I was very happy when in the wine section on the shelf I came across a label that said Yugoslavia. There were a couple of bottles of some of our most famous wines. Normally I didn't buy local wine, but I asked them to give me the strongest beer they had. First they offered me beer with six percent alcohol, but I wasn't satisfied. After that, a friendly ginger seller brought me beer with twelve percent alcohol. He emphasized that it was beer with vodka. I politely thanked him and took the package of ten pieces.

While sipping a beer, I came across a local tobacconist. Here, another little surprise. "Politika" was also lying on a big pile of various newspapers, I think that was the first time in my life that I bought that daily newspaper.

The beer I bought was really strong and tasted exactly as the seller presented it, it was a mixture of vodka and beer. I was hungry and decided to go back to the apartment to order a pizza.

- And...? - welcomed

Elena asked me impatiently.

- What and ... - I didn't immediately understand her.

- How do you think... for now... outside... - she looked down at the beer package and smiled.

- Excellent... clean, here is "Politika". She smiled once more.

- Do we want to go to the Zoo?

- Normal - I answered nicely, with the fact that I didn't care where I was going. I just said I had to eat. I took the thick "Yellow Pages", found the number I needed and explained what kind of pizza I wanted. The pizza arrived in half an hour. I felt guilty that I had to throw it away, they misunderstood me, I asked for a rich pizza with mushrooms and sour cream and I got a pizza stuffed with onions and sausages. I decided to buy something on the way to the zoo.

Chet Baker - When Chet Baker Sings (Full Album) 🎺🎤🎧

Chesney Henry "Chet" Baker Jr. (December 23, 1929 – May 13, 1988) was an American jazz trumpeter and vocalist. He is known for major innovations within the cool jazz subgenre leading him to be nicknamed the "prince of cool". Baker earned much attention and critical praise through the 1950s, particularly for albums featuring his vocals (Chet Baker Sings, It Could Happen to You). Jazz historian Dave Gelly described the promise of Baker's early career as "James Dean, Sinatra, and Bix, rolled into one." His well-publicized drug habit also drove his notoriety and fame. Baker was in and out of jail frequently before enjoying a career resurgence in the late 1970s and 1980s...Chet Baker From Wikipedia, the free encyclopedia

Chet Baker - Sings - Amazon.com

EKATARINA VELIKA: DUM DUM / Full Album (Remastered)

Екатарина Велика (скраћено ЕКВ) је била рок група из Београда и једна од најуспешнијих и најутицајнијих група на простору бивше Југославије. Срж бенда чинили су гитариста и певач Милан Младеновић, клавијатуристкиња Маргита Стефановић и басиста Бојан Печар...Екатарина Велика С Википедије, слободне енциклопедије