петак, 12. март 2021.
Kill Bill: Vol. 1 Original Soundtrack (Full)
среда, 10. март 2021.
Hammock - Mysterium (Full Album, Official Videos)
уторак, 9. март 2021.
We Lost The Sea - Departure Songs (Full Album)
понедељак, 8. март 2021.
Ex Ex : Kvantni Skok (Full Album) 2018
недеља, 7. март 2021.
Naná Vasconcelos - Africadeus (1973) [Full Album / Completo]
субота, 6. март 2021.
The Kiss Of The Dragon Woman: "Panic" - Poljubac Žene Zmaja: "Panika" | A Poetry Collection. Zbirka Poezije. poezija. poetry. poésie. poetry. un recueil de poésie
The Kiss Of The Dragon Woman
A Poetry Collection
Prepared by: Jadranka Bunuševac and Sebastian Sava Gor
Reviewer: Boško Mandić
lustration on the cover: Irena Bijelić Gorenjak
Editor and proofreader: Jadranka Bunuševac
Publisher: "Zoran Damnjanovic and Sons"
Narodnih Heroja 1, New Belgrade, 2007
Belgrade 2007
Review of the Poetry Collections "Kiss of the Dragon Woman" - Sebastian ava Gor
"The collection of poems The Kiss of the Dragon Woman points to a series of spontaneous flashes that raise questions about man's presence in this world in a monotonous and clairvoyant way.
These songs do not flirt with existing models and solutions but believe in their own details. Poetry, as in the case of this poet, shows that there is salvation. We don't even have to find him, it's enough to start the journey to him. "- Boško Mandić
PANIC
Hysterical, voracious, envious, a woman - who runs
On the verge of a nervous breakdown or stroke,
Addicted, distraught, in disrepair for decades,
Hunchbacked, withered, hairy like a witch,
Some say maybe she's clairvoyant ...
She Wrapped in wormy rags, from which unhewn eyes glow dimly at night,
Wandering the streets, without peace,
An evil spirit, a hell of a creature, has been following her for a long time,
During the day he throws her deep into sleep,
At dusk, he wakes her up to vomit and then to drink again, to look for some mob...
Who will help her, angry poor thing,
Who directs her anger towards herself the most,
Like the one who wants to kill himself, she plunges the world into the void,
In nothing and irrelevant.
*
Those hot city nights,
When the stench and decay in many places is felt,
Nothing new, just waiting ...
Some good deeds
Worth remembering...
*
She usually limps, muttering something,
Suddenly in that park, she spotted that creature,
In front of her stood a man,
Whose eyes still do not give her peace,
Phantom reflection in them and deep emptiness.
What lured her soul to peek into those black holes,
Here are sinister opportunities for kindred spirits to come together.
The man stood still,
He looked like a gray stone in that suit,
He heard in a very gifted way what the demon was whispering to him.
He surprised her with his words, her shabby poor thing
And awaken in her something that is her heart,
Buried it a long time ago...
The invisible party of darkened angels,
It flew all over the park,
Silent to the ordinary human ear,
There was complete madness...
In the morning,
Two strangers,
Man and Woman,
Against all that.
Together aware of the brutal famine that is brewing,
Knowing they are food,
They looked away from each other.
He disappeared behind a bush
She limps to the old sanctuary,
Where the cup is found alone
What terrible sadness grows in her and remains...
It's been a while,
The situation is still dark,
Still just a few good deeds,
It seems to be so valuable enough that we still exist.
*
While she still flinched for a while and looked back abruptly
He thinks then - here is that view from the abyss,
Ah, how in love she remained.
Now, with despair and fear
Only fever and hallucinations are present.
She never forgets anything,
She wears that night deep in her chest,
He guards it with a nasty panic and skillfully hides it,
Runaway from bloodsuckers, demons, witches, and witches.
She will not allow anyone to have access to her secret ...
***
Poljubac Žene Zmaja / Zbirka Poezije
Poljubac Žene Zmaja / Zbirka Poezije
Priredili: Jadranka Bunuševac i Sava Gor
Recenzent: Boško Mandić
lustracija na koricama: Irena Bijelić Gorenjak
Urednik i korektura: Jadranka Bunuševac
Izdavač: "Zoran Damnjanović i sinovi"
Narodnih Heroja 1, Novi Beograd, 2007
Beograd 2007
Reč urednika:
Po zakonima kosmosa, kako kaže Boško Mandić, ili Boga, kako to kaže Sava
Gor, i bol nam pripada, a suzama smo obdareni, da ga isplačemo.
U marketingu veštaca, medjutim, punom laži o veštačkom raju, o bolu se ne
govori!
Bezsuzni, ostali smo i bez mira, nemirni.
Okaljen kroz bol koju ne odbacuje, već prevazilazi, Sava Gor medjutim u
sebi otkriva snagu zmaja. To mu donosi unutrašnji mir u kome se zatim radja
ljubav... oh, kako je zanosna!
Zamrznute u suzi.“
Jadranka Bunuševac
Panika
Histerična, proždrljiva, zavidna, žena – koja jurca
Na ivici nervnog
sloma ili moždanog udara,
Grbava,
sušičava, dlakava kao kakva spodoba,
Neki kažu
možda je jurodiva.
Umotana u crvljive dronjke, iz kojih neotesane oči noću mutno cakle,
Luta ulicama, bez mira,
Duh zao, pakleni stvor, već odavno za njom gaca,
Preko dana u
san duboki je baca,
Na sumrak je diže da povraća, da ponovo loče, neku rulju da traži.
Ko će pomoći jadnici ovoj, ovako besnoj,
Koja bes svoj
najviše ka sebi usmerava,
Kao samoubica,
u prazno svet ona obara,
U ništa i nebitno.
Kada smrad i raspad na mnogim mestima oseća,
Ništa novo, samo se čeka...
Tek poneko delo,
vredno da ga se čovek seća.
Ona uobičajeno hramlje, nešto mrmljajući.
Iznenada u tom parku. tog stvora ugleda.
Čije oči i sad
ne daju joj mira,
Fantomski odraz
u njima i duboka praznina.
Eto zlokobne
prilike da se srodne duše sastave.
Na neki je
kamen u tom odelu sivom podsećao,
On iznenadi rečima svojim, otrcanu jadnicu
I probudi u
njoj nešto što je njeno srce,
Odavno sahranilo.
Nevidljiva žurka potamnelih andjela,
Razigrano,
razvi se širom parka,
Nečujno za
obično ljudsko uho,
Tu nasta
potpuno ludilo.,,
Dva stranca,
Čovek i Žena,
Naspram svega
toga.
Znajući da su
oni hrana,
Skloniše
poglede jedno od drugoga.
Ona odšepa do
starog utočišta,
Gde je čašica
nadje sama.
Prošlo je dosta vremena,
I dalje je
potamnelo stanje,
I sada samo po
neko delo,
Izgleda
dovoljno vredno da i dalje postojimo.
*
Dok se ona i dalje po neki put trgne i naglo osvrne
Misli tada - evo ga taj pogled iz samog bezdana,
Ah, kako je
zaljubljena ostala.
Samo groznica
i halucinacija je ima.
Ona nikada, ništa ne zaboravlja,
Nosi tu noć
duboko u grudima,
Zna da je tako zauvek ima.
Sa gadnom panikom je čuva i vešto sakriva,
Neda
krvopijama, karakondžulam, veštcima i vešticama
Da njenoj tajni, neko od njih pristup ima.
Keywords: Keywords: Poljubac Žene Zmaja: "Dovoljna Je Jedna Reč" 01 - / Zbirka Poezije | poezija | poetry | poésie, Довољна Је Једна Реч, Un mot suffit Poljubac Žene Zmaja, knjiga, poezija, , sebastian sava gor. poezija koja diše, čitaj poeziju, smiri se poezijom, poezija koja se čita, Zbirka Poezije, Jadranka Bunuševac, Sava Gor, Recenzent: Boško Mandić, lustracija na koricama: Irena Bijelić Gorenjak, Urednik i korektura: Jadranka Bunuševac Izdavač: Zoran Damnjanović i sinovi, Beograd 2007, Kiss Of The Dragon Woman, Poetry, Poezija, poetry lovers, poetry is not dead, poetry twitter, Book, Poetry Collection, Literatura, Literature, Literature Posts, Književnost, Knjiga Poezije, poezija, poetry, poésie, поэзия, poesie, čitaj poeziju, pesme, un livre, poésie, collection of poetry. un recueil de poésie, Kiss of the Dragon Woman, book, poetry,, sebastian sava gor. poetry that breathes, read poetry, calm down with poetry, poetry that is read, Poetry Collection, Jadranka Bunuševac, Sava Gor, Reviewer: Boško Mandić, lustration on the cover: Irena Bijelić Gorenjak, Editor and proofreader: Jadranka Bunuševac Publisher: Zoran Damnjanović and Sons , Beograd 2007, Kiss Of The Dragon Woman, Poetry, Poezija, poetry lovers, poetry is not dead, poetry twitter, Book, Poetry Collection, Literatura, Literature, Literature Posts, Književnost, Knjiga Poezije, poezija, poetry, poésie, poezija, poetry, read poetry, poems, a book, poetry, collection of poetry. a poetry collection, Пољубац Жене Змаја, књига, поезија,, себастиан Сава гор. поезија која дише, читај поезију, смири се поезијом, поезија која се чита, Збирка Поезије, Јадранка Бунушевац, Сава Гор, Рецензент: Бошко Мандић, Ирена Бијелић Горењак, Уредник и коректура: Јадранка Бунушевац Издавач: Зоран Дамњановић и синови , Београд 2007, Пољубац жене змаја, Поезија, Поезија, љубитељи поезије, поезија није мртва, поезија твитер, Књига, Песничка збирка, Литература, Књижевност, Књижевни постови, Књижевност, Књига Поезије, поезија, читај поезију, песме, збирка поезије. Dovoljna Je Jedna Reč, Poljubac Žene Zmaja: "Maska Od Ličnosti" 07 Poljubac Žene Zmaja: "Osluškivanje" 08 / Zbirka Poezije | poezija | poetry | poésie | a collection of poetry | un recueil de poésie The Kiss Of The Dragon Woman: "Infinite Destination" 09 | Poljubac Žene Zmaja: "Beskonačno Odredište" / Zbirka Poezije | poezija | poetry | poésie | a collection of poetry | un recueil de poésie The Kiss Of The Dragon Woman: "Considering It Is So" - Poljubac Žene Zmaja: "Budući Da Je Tako" The Kiss Of The Dragon Woman: "Panic" - Poljubac Žene Zmaja: "Panika" Music Intermezzo Soul Funky Live Sesion
четвртак, 4. март 2021.
P.J. HARVEY "Stories From The City, Stories From The Sea" (Full Album)
среда, 3. март 2021.
EX EX: Chemical Reactiaon
понедељак, 1. март 2021.
EKV - S' vetrom Uz Lice (1986)
субота, 27. фебруар 2021.
четвртак, 25. фебруар 2021.
среда, 24. фебруар 2021.
Thierry de Brunhoff plays Chopin -- Complete Nocturnes
понедељак, 22. фебруар 2021.
Ex Ex - Noć (Official Video)
субота, 20. фебруар 2021.
Knjiga. Noć Slomljenih Strela / Trojica
Rekao sam ženi:”Vidi koliki pauk na posteljini … sad’ ću da mu jebem mater! ” Žena me je pogledala, njene oči nisu skrivale očaj i duboku neizvesnost za budućnost bebe koju je ljuljala pored kreveta, u krevetcu. Lupio sam jako na mesto gde sam video pauka, vidim ga jasno i dan danas ali fleke od udarca i njega mrtvog nisam video ni tada, prosto, halucinacija je bila veoma jaka. Snažna alkoholna halucinacija, uvod u delirijum tremens. Zaspao sam, lako. Sledeći dan bio je već pri sumraku. Pokušao sam da se setim gde sam ostavio flašu votke. Imao sam nekoliko mesta za štek ali žena ih je pronalazila i po ko zna koji put praznila flaše u WC-šolju. Uvek je bacala sve, od kako je prestala da konzumira psiho-aktivne supstance. Nije mi bacala samo heroin. Najverovatnije nije mogla da predpostavi kako bih reagovao da je bacila H. Bolje da je bilo tako.
Odmah sam otišao do prodavnice. Vratio sam se kući sa već skoro ispijenom flašom votke, od sedam decilitara. Užasna je to količina alkohola koja je mene samo dovodila u redovno alkoholičarsko stanje. Popio sam to veče i par tableta za smirenje da bih obuzdao ludilo. Nekako sam shvatao tada, ali samo negde duboko podsvesno da neću moći još dugo tako da živim, za par godina se to ispostavilo kao tačno...
Bilo je vreme da odem do radnje i pokupim pazar. Posle toga da kupim za ženu i dete šta treba da popijem par čašica sa ortacima i odnesem namirnice kući. Žena je pratila Simpsonove. Gledao sam i ja. Ovog puta sam rešio da izađem. U to vreme sam izlazio sam, uvek sam se nadao da ću nekog sresti u gradu u nekom od klubova. Sada nije bilo tako. Vozikao sam se taksijem i obilazio Beograd, nigde nije bilo nikoga koga znam. Gde god sam ušao, pio sam još i još i gledao unaokolo da li neko duva, kako bih se priključio. Ništa od duvanja i prijatnog ćaskanja. U jednom od klubova gledao sam tupo u šankera ili šankericu i razmišljao šta je od klubova preostalo. Prekid. Klubski WC. Ogroman zvučnik. Opet šank. Neki momak. Neka devojka. Plafon. Pod. Usamljeno mračno mesto. Rupa u zidu gde je davno udario metak i meni prošao pored glave. Brz hod. Votka... Trebala mi je marihuana da razbistrim mozak. Potrošio sam toliko para koliko je nekome dovoljno da se prehrani za mesec dana. Noćni Klub “Dolar” , setio sam se, njega te noći nisam posetio. Zovem taksi i ispred kluba sam vrlo brzo. Veoma dobra atmosfera. U to vreme sam voleo da me po glavi lupa Goa trance i dobar Drum&Bass. Naleteo sam na pravu žurku. Skakao sam ludo, pio još ludje. Tada sam snimio ekipu koja izlazi… duvanje je servirano, krenuo sam za njima. Zapalili su čim su izašli iz kluba. Odmah sam pitao da se pridružim, znao sam neka lica i oni su znali mene. Nije bilo problema. Marihuana je bila jaka, veoma jaka. Vratio sam se u klub na prstima, mislio sam da ću poleteti. Znoj je probio majicu, probio je i pantalone. DJ je savršeno vezivao. Više nisam imao potrebu da pijem. Napokon. Nisam imao potrebu ni da pušim. Mislim da bi bilo savršeno veče u ”Dolaru” da se nije dogodila stvar koja me je potpuno izbacila iz ravnoteže, pravi nokaut. U maloj pauzi, kada sam se povukao sa glavnog svetla u polumrak, približio mi se mladić i pogledao me značajno. Uzvratio sam ”drskim” još značajnijim pogledom.
- Kako je u Žarkovu? - lukavi osmeh mu zaigra na licu. Pogledao sam ga ludački.
- Izvini… - rekoh preneraženo … znam li ja tebe momak… „ - ovog momka mislim da nisam nikada upoznao i uostalom posle ”afere” , malo je ljudi znalo da sam se i gde, preselio. Pomerio sam se od momka koji je svojim pitanjem rasplamsao u meni najgoru paranoju. Besan i dosta uplašen sam odlučio da napustim klub i dobru atmosferu. Upravo na izlazu naletoh na Mišu. Rekoh da moram da idem.
”Murija je unutra brate… ne prija mi to nikako”
”Ma daj, čoveče, isrtipovao si se gadno, uvek je murija tu... Pa šta?..” - Miša, koji je uvek imao srdačan osmeh, nije mi poverovao. Nisam ga poslušao i nisam ostao. Izašao sam na ledenu ulicu. Mraz je ujedao. Izvadio sam mobilni telefon i pozvao taksi. Vratio sam telefon u džep. Taksi je brzo stigao. Lisičja faca mi je poželela dobro jutro. Odvratih kulturno sa zadnjeg sedišta i rekoh adresu. Otvorio sam ponovo oči negde na izlazu sa Banovog Brda. Pogledao sam u retrovizor i ukrstio pogled sa taksistom koji je bio spreman na sve. Sedeći u svom duvanskim dimom napušenom vozilu, čutao je i vozio. Napokon ugledah zgradu u koju sam se doselio par meseci ranije. Taksi je stao. Faca je rekla cifru, pogledao sam u taksimetar, cifra je bila OK. Uzeo sam novčanik i platio mu, ali tad osetih da pored novčanika nije mobilni telefon, koji sam tu stavio kad sam pozvao vozilo. Paranoja i hladnoća koji su me dobro rastreznili dozvolili su mi da se jasno setim da sam u taksi ušao sa telefonom i novčanikom, ključevi od stana su mi i ovako uvek zakačeni za gajku od pantalona … to je uostalom sve što sam kod sebe posedovao…
- Izgleda da mi je ispao mobilni telefon, na sedište, dok sam dremao, mogu li da pogledam malo…
- Može momak, ali ga ja nisam video.“ - ova rečenica mi zazvoni u ušima.
- Čekaj malo, ja sam ipak na zadnjem sedištu a ti voziš, šta si imao da vidiš ili ne vidiš…” mislio sam brzo…
- Ja ne samo da ne mogu da ti platim… - rekoh, “…već ovo moram da prijavim kada se popnem u stan…“
- Oćeš da kažeš da sam ti ja ukro' mobilni?!!!” - faca je nakazno pobesnela.
- Da !” - izađoh brzo iz taksija i zalupih vrata.
- Kome ti lupaš auto !!!
- Tebi mamicu ti jebem krvavu”, teško i jako gadno sam opsovao, što je taksistu podstaklo da pobesni. Pojurio sam brzo, uleteo u stan i odmah izašao na terasu. Taksista je gledao ka meni, nije se vraćao u auto.
- Pičketino glupa, jebem te u usta… mislio si da neću da vidim a'!? - urlao sam na njega.
- E, sad ćeš da vidiš koliko će da te košta taj mobilni! - Uzeo sam praznu flašu i pogodio taksisti haubu od automobila. Strašno je urlao, uzimao je nasumice kamenje i u besu, sve bezuspešno bacao ka meni. Kada se malo pribrao, ušao je u auto i uzeo radio stanicu u ruke.
- Sada češ da zažališ, što si … - Prekinuh ga u svom alkoholnom besu:
- Šta je kurvo, ’si zvao ortake ... e' za tvoju informaciju ovde spava žena sa malim detetom a vrata ćete morati da razvalite... broj ti je već zapisan i evo zovem muriju... kako ti se to svidja... mamu ti jebem ... - Za nepunih desetak minuta stigoše još dva taksi vozila. Ja miliciju iz nekog ludog inata još nisam zvao i čekao sam na terasi da vidim šta će se dalje desiti nalivajući se votkom. Sada ih je bilo trojica! ”Lepo se vi organizujete!!!” - uzeo sam flaše sa terase, kojih je bilo podosta i bacao ih na njih.
- Ajd’ pičko, sidji dole ako smeš !” - zaurla jedan od njih. Samo bi ludak uradio ono što sam ja tada uradio i smatram da sam dobro uradio, mada ne mogu da kažem da se stanje u kome sam se nalazio nije graničilo sa ludilom. Popio ostatak votke na eks i sišao do njih, na sneg, spreman za tuču. Osetio sam kako sam jednog od njih jako udario u glavu. Zatim sam osetio jak udarac u potiljak. Dalje nisam ništa osećao, ali oni su se dobro umorili na meni, šutirali su me desetak minuta i nestali. Ostao sam da ležim još toliko u veoma toplom, nežnom, snežnom blatu. Zatim sam se pridigao i kao da se ništa nije desilo, vratio u stan.
Pogledao sam nežno ženu i krvavom rukom pomilovao bebu.
Wiremux's Modern Noir Songs
Featured Post
EX EX: Wait!
EX EX: Wait! Album Acid Sebastian Sava Gor-vokal,ritam mašina, Vladimir Ranković-bas gitara, Irena Bijelć Gorenjak-vokal Video Vladimir Ran...
-
Љубичасти крак светлости сваке ништавности у нама Кратке приче већ дуго привлаче посену пажњу читалаца, а када се у њима нађу модерни еле...
-
Понекад, када човек пожели да се врати суштини, да се одмори од буке и вештачког света, који све више личи на сцену без глумца, најбољи на...
-
Lex Orandi, Lex Credendi ( Закон молитве је закон вере ) Изрека "Lex Orandi, Lex Credendi", потиче из ране хришћанске традиц...


