Sebastian Sava Gor

Faith No More is an American rock band from San Francisco, California, formed in 1979. Before settling on the current name, the band performed under the names Sharp Young Men[3] and later Faith No Man. Bassist Billy Gould, keyboardist/rhythm guitarist Roddy Bottum and drummer Mike Bordin are the longest-remaining members of the band, having been involved since its inception. The band underwent several early lineup changes, and some major changes later. The current lineup of Faith No More consists of Gould, Bordin, Bottum, lead guitarist Jon Hudson, and vocalist/lyricist Mike Patton. After releasing six studio albums, including best-selling records The Real Thing (1989) and Angel Dust (1992), Faith No More officially announced its breakup on April 20, 1998. The band has since reunited, conducting The Second Coming Tour between 2009 and 2010, and releasing its seventh studio album, Sol Invictus, in May 2015.[6] Following the touring cycle of Sol Invictus, Faith No More went on hiatus on

" Idiot Ili Bog”     Film Aleksandra Petrovića "Majstor i Margarita" sam gledao pre nego što me je Bogi pozvao da odgledamo film još jednom, iz razloga što će posle biti otvorena tribina za razgovor o filmu, gde će učestvovati i sam Aleksandar Petrović, lično.  Sedeli smo u foajeu DKC-a i oporavljali se od oštrog vetra koji nam je išibao lica i zategao kožu. Crvene udobne fotelje i vinjak su bili udoban način da se malo opustimo pred film.   U sali nije bilo puno ljudi. Film je počeo i završio se. Na binu je izašla ekipa ljudi, reditelj, filmski kritičar, neki filozof i žena psihijatar. Diskusija je počela i svodila se na odnos dobra i zla, totalitarnog režima, slobode umetnika i na pitanje ljubavi.   Još uvek nisam imao odnos sa hrišćanstvom ali bez obzira na to bio sam među onim gledaocima koji su imali pitanje. Čekao sam svoj red. Kada je filmski kritičar završio i odgovorio na pitanje čoveku iz publike na odnos totalitarnog režima i umetnika, po njegovoj oc

Music in this video: 01. "One Step Beyond..." (7" Single Version)        Artist: Madness        Album: One Step Beyond 02. "Woolly Bully:         Artist: Bad Manners        Album: Woolly Bully 03. "Guns Of Navarone"        Artist: Skatalites        Album: Hi-Bop Ska 04. "Louie Louie"        Artist: Toots & The Maytals        Album: Louie Louie 05. "Rat Race"        Artist: The Specials        Album: The Best of the Specials 06. "2-Tone Army"        Artist: Toasters, The        Album: Hard Band For Dead 07. "Hands Off...She's Mine"        Artist The Beat        Album Hands Off...She's Mine 08. "Ghost Town        Artist The Specials        Album Ghost Town 09. "Morning Sun"          Artist Al Barry & The Cimarons 10. "Israelites"        Artist: Desmond Dekker        Album: Rude Boy Ska Ska From Wikipedia, the free encyclopedia SKA MUSIC Upload by Thekingoftheplaylist

  Špijun na odmoru…     U Knez Mihajlovoj ulici, nalazio se nekada restoran "Zagreb". I danas je tu neki lep moderan i veliki restoran, sa baštom ispred i svakako je ukusnije i luksuznije mesto, nego što je to bio "Zagreb". Ta kafana je bila stecište kojekakvih ljudi, najviše alkoholičara raznih zanimanja. Duvanski dim i karirani stoljnjaci na jednostavnim drvenim stolovima su bili deo neke opšte atmosfere. Lično nikada nisam voleo tu kafanu ali je zato Leo voleo. Odgovarala je njegovom senzibilitetu i on se tu osećao domaćinski. Kakve je rupe taj čovek znao da rade do jutra, to je bilo zaista za upitati se šta je sa njim.   Bilo je veoma hladno veče, spremala se još hladnija noć. Ušao sam u kafanu i pogledao ima li neki slobodan sto a da nije puno izložen, videh dva tri do prozora koji su gledali na Knez Mihajlovu. Seo sam spreman da naručim piće i dočekam Lea. Konobar me je posetio za desetak minuta. Naručio sam četiri piva. Dva za mene, dva za Lea, ovde

Darkwood Dub was an alternative rock band from Belgrade, Serbia, which, formed in 1988, gradually grew to prominence on the Serbian rock scene. Their music is characterized by gentle bass lines, a mixture of live drumming and electronic percussion, along with frequent use of slide guitar, synthesizers and samplers. The succinct and introspective lyrics are also a prominent feature, sung with offbeat vocals of Dejan Vučetić. Apart from 7 official albums, the band participated in several joint projects, composed scores for several films and theatre plays. They also showed a political streak by participating in many pro-democracy projects. In 2009, the band was nominated for the Best Regional Act at the MTV European Awards. Towards the end of their existence, Darkwood Dub were one of the top bands of the Serbian rock scene, and for the 10 years preceding their break-up, they toured regularly throughout former Yugoslav countries, Austria, Poland, Slovakia and Hungary. Darkwood Dub From Wi

  Pljačka “Rupe”   Kada se na “Akademiji” otvorio drugi, mali šank to je bilo nešto novo u klubu i kao takvo, mnogima je bilo zanimljivo da se tada "parkiraju", kod malog, ne više kod velikog šanka. Uglavnom su ljudi u tom delu, meni bili manje poznati. Navikao sam da mi pred očima budu Lubarda, Uča, Slavko motorista i kojekava više i manje poznata lica. Jedino što mi je tako proširen prostor omogućavao, kada se malo "zakucam", da mogu da napravim par krugova, kako bih se "razgibao".   Prišao mi je Šnji.   - Živu su uhapsili.   - Šta je bilo, jel "pao"... nisam video drugi razlog, zašto bi taj mladić bio uhapšen.   - Ne... on više nema zašta da "padne" ... roknuo se i posle sat vremena sa špricem je pretio devojci u trafici da će da je ubode ako mu ne bude dala novac... rekao je da ima Sidu.   - Nemoguće... - zaprepastio sam se, nisam znao da je već dotle došao.   - Moguće je, pazi kakav idiot.. a... ja više ne mogu sa nji

  Žikin Vuk   Pre nego što opišem žurku u stanu Žike Pavlovića,   gde smo pozvani od strane njegovog sina Vuka i ćerke Milene, imam potrebu da kratko podsetim na život i delo ovog velikog umetnika. Žika Pavlović bio je jedan od najznačajnijih srpskih reditelja “crnog talasa” jugoslovenskog filma, književnik i slikar.   Iza ovog čoveka ostalo je veliko delo na svim ovim poljima. On je sigurno jedan od najplodnijih autora u periodu od 50-tih do 90-tih godina. Država mrtvih je poslednji film Živojina Pavlovića. Film je govorio o vremenu koje ja tek sada opisjem. Bio je zabranjen. Živojin nije dočekao da ga vidi završenog na velikom platnu, dok su njegovi saradnici pod pritiscima završavali film.   Država mrtvih premijerno je prikazan pred beogradskom publikom tek 2002. godine. Ostaće jedan od naših autora koji će se sigurno još “proučavati”.     Vuk Pavlović, naš prijatelj, koji nažalost, isto tako, više nije sa nama, je takođe bio talentovan čovek, iako su se u to vreme žalili na nje